showcase demo picture

Blog Articles

Sat i pol prožet emocijama – film 127 sati


Mislio sam pisati o prekojučerašnjem treningu, kako mi je dobro došao nakon radnog tjedna, no odlučio sam spomenuti film 127 sati – još jedan od onih vas lako može dirnuti ako mu pružite priliku. Po istinitom događaju, u glavnoj (i više manje jedinoj) ulozi je James Franco – da, onaj koji je vodio ovogodišnje Oscare uz “Vrag Nosi Pradu, al ja nosim plavi džemper” Anne Hathaway. Franco je također bio nominiran za glavnu mušku ulogu, no Kraljev Govor je Akademiju ostavio bez teksta, baš kao što je mene ovaj film. Submisivni avanturist, rođen uz planine i velike kanjone odlazi na adrenalinom napunjeno putovanje bez da ikome to javi – čak ni svojoj majci kojoj ne uzvraća pozive. U kanjonu mu se dogodi nezgoda – kamena stijena mu pričepi ruku i tada kreće fizička i psihička borba – kako ostati sabran, kako sačuvati vodu, kako dozvati pomoć, kako pronaći snagu? Odlična kamera, odlična režija, ilustrativna i snažna glazba, stravični prizori samoće i bespomoćnosti. Film nije tako klaustrofobičan kao Descent, niti je tako strašan, no budi osjećaj samoće i izoliranosti – nešto što ljudskoj rasi ipak nije urođeno i što nas straši. Gdje pronaći snagu, kako izdržati sve te minute i sekunde koje nas odvajaju od svih, a u mislima smo stalno s njima?

Foršpan je u nastavku, moram priznati da ga nisam pogledao prije filma:

Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” Petar 5:8

Devil-Poster-CloseUp

Pomalo uznemirujuć naslov, zar ne? Moguće da ste u prvi tren pomislili da ste došli na krivi blog, da je ste kliknuli na pogrešan link, no bez brige, moj blog je i dalje na ovoj lokaciji i naslov je stvaran. Naslov je zapravo prvi tekst koji se pojavljuje na početku filma Devil iz 2010. godine, vrlo darovitog i čarobnog indijskog redatelja M. Night Shyamalana. Film sam danas pogledao još jedanput jer je nevjerojatno dobro sažet i kroz 1 i 15 minuta toliko je dobro posložen da mu je teško naći zamjerku u bilo kojem pogledu. Obično kod filmova ispod cca. 90 minuta nalazi se loša režija, prebrzo odvijanje radnje i nedovoljna razrada glavnih likova, no ovdje to nije slučaj i do kraja filma i više nego dobro upoznate prošlost i sadašnjost glavnih protagonista. Ukoliko ga nista već pogledali, svakako savjetujem da to učinite jer je to po meni jedan od 5 najboljih filmova 2010. godine.
Continue Reading