PC Zenith Sport

Nema se što za reći nakon ovakve utakmice. Hrvatska je pokazala da je najbolja na svijetu, ali suci nisu htjeli da to i potvrdi jednom zlatnom medaljom. Sve je počelo sredinom prvog dijela. Hrvatska je sjano otvorila utakmicu, vodila sa četiri gola razlike, Danski golman Hvidt nije ništa mogao, ali zato suci jesu.

U početku su se naši držali dobro, kao i večinu utakmice, golmani nam nisu puno branili, ali je zato obrana odrađivala svoje. Danci nisu bili pucački preopasni, sve dok suci nisu počeli igrati svoju igru. Na poluvrijeme se izašlo sa minus 3, što je bilo podnošljivo, ali pokazalo se dovoljnim za Dance. U drugom poluvremu su se Danci počeli malo odvajati, u nekim trenucima je bilo pak i šest razlike u njihovu korist, ali naši su to brzo vračali na tri razlike. Svaki puta kada bi se naši približili na manje od tri gola, suci su redovito reagirali poništavajuči golove našima, zbog navodnih prijestupa, isključivali naše igrače na 2min. zbog navodnog igranja nogom i sličnih stvari. Kap koja je prelila čašu se dogodila kada su zbog opomene našem izborniku Lini Červaru, suci isključili našeg igrača ne određenog, nego bilo kojeg, njihovo pravilo je da zbog Červarovog “bezobrazluka” jedan naš igrač mora ostati dvije minute na klupi. Tolerirali su suci grube prekršaje na Metličiću, Voriju, Baliću i ostalim našim igračima. Na kraju svega možemo samo biti ponosni na naše rukometaše, koji su se ovakvi umorni poput kakvih ratnika borili protiv svih, igrali čisto, i pokazali, da su i bez zlatne medalje oko vrata najbolji i najveći. Suci su nas u ovom finalu pokrali onoliko koliko je trebalo Dancima za zlato. Zbog ovako lošeg su?enje valja probuditi svjetsku rukometnu organizaciju, i ukazati na ovakve suce.